Tokom rada sa klijentima susreo sam ovu situaciju u nekoliko firmi. Vlasnik je prepustio operativno vođenje direktoru, što je potpuno normalno. Problem nastaje kada zajedno sa operativom prepusti i kontrolu. Tada vlasnik više nema svoje pokazatelje, svoje izveštaje i svoj sistem kontrole. Sve informacije dolaze preko jedne osobe. Vlasnik ne zna pravo stanje proizvodnje, prodaje, logistike ili finansija, već zna ono što mu je preneto.
Kada odluči da ispravi grešku i uvede sistem uz pomoć spoljnih saradnika, kreće otpor. Najveći otpor promenama u takvim situacijama često ne dolazi od radnika. U praksi sam gotovo uvek osećao otpor većeg dela menadžmenta. Posebno kada se uvedu KPI pokazatelji, kada se počne pratiti ostvarenje planova, kada se analiziraju zastoji, kada se uvedu akcioni planovi sa odgovornim osobama i rokovima i kada se rezultati mogu upoređivati iz meseca u mesec.
Tada više nije dovoljno reći da je proizvodnja kasnila zbog radnika, da je logistika zakazala ili da tržište nije bilo dobro. Podaci počinju da pokazuju gde nastaje problem, koliko traje i ko je odgovoran za njegovo rešavanje. Upravo zbog toga pojedini direktori pružaju otpor, odlažu aktivnosti ili pokušavaju da zadrže postojeći način rada jer sistem smanjuje zavisnost firme od pojedinca.
Dobar direktor ne treba da bude nezamenljiv. Njegov posao nije da bude jedina osoba koja zna šta se dešava u firmi. Njegov posao je da razvije ljude, uspostavi procese i obezbedi da firma funkcioniše i kada on nije prisutan. Uspeh direktora ne meri se time koliko je lično uspeo da obavi zadatke, već koliko je ljudi osposobio da samostalno donose odluke u okviru svojih odgovornosti.
Da li u vašoj firmi postoji sistem koji pokazuje pravo stanje poslovanja ili i dalje zavisite od direktora koji bira koje informacije dobijate?
